Život te nauči da ti na kraju bolje dođe povući se negdje u samoću i isplakati sve ono što ti leži na dnu duše, nego svima objašnjavati što te boli, zašto si takav i što te muči.
Ljudi prije ili kasnije udare tamo gdje si najslabiji, tamo gdje si se najviše otvorio, a onda odu.
Vrate se da vide kako se nosiš s time. Ima ljudi koji ti dokažu koliko život može biti lijep i ljudi koji ti dokažu koliko mučan može biti. Dobro je to što ćeš ti na kraju odrediti tko će ostati u tvom životu.
Sve najbolje priče o tvom životu započinju nakon tvojih najtežih trenutaka. Jednostavno takvi trenuci bolje otvore oči, nego sve spoznaje zajedno.
Onda shvatiš da što prije prestaneš vjerovati u bajke lakše će ti biti. Ljudi će pričati svoju stranu priče, ti svoju. Istina je uvijek negdje po sredini. N
emoj se ispričavati što nisi ispunio svačija očekivanja. Moraš samo živjeti svoj život, onako kako najbolje znaš i umiješ.
