Bez obzira što nisu čuli neke velike riječi ili dobili neke skupe poklone osjetili su nešto nevjerojatno. Osjetili su da kraj neke osobe vrijede. Jedan osmijeh. Gesta nježnosti. Dodir. Znak pažnje pokazao im je jednu nevjerojatnu stvar, a ta jje da ih netko poštuje. Upravo ovakve kakve jesu i prihvaća.

Čuva ih u srcu kao neprocjenjivo blago.

Ljudi pamte emocije. Mjesta. Događaje. Trenutke. Pamte pokraj koga su se osjećali vrijedno i tko im nije spočitavao pogreške, a mogao je. Tko je prigrlio njihove mračne strane. Pratio ih tamo gdje nitko nije. Dolazio kada su svi odlazili. Ljudi pamte emocije. Poruke. Ohrabrenja, jer kad se sve zbroji i oduzme na kraju se samo toga sjete. Tog djelića života s puno duše. Kojeg ništa ne može zamijeniti i kažu kako je i bilo nekada teško. Teško, ali nadasve lijepo