Ludo je samo čekati druge ljude da se pobrinu za tebe. Ne mogu se mnogi niti za sebe pobrinuti. Ustani i sam to napravi. Kada jutros pogledaš svoje bližnje u oči, vidjet ćeš u krajičku oka i svoj lik. Nitko nije slučajno u nečijoj priči. Tu smo da ponesemo dio tereta kad ovome drugome postane preteško, a ne da ga još dodajemo.

Život se odjednom popravi kada ti malo središ stvari u svojoj glavi.

Posložiš prioritete i pometeš očekivanja te ne čekaš uvijek druge da u nečemu dobrome budu prvi.

Postani primjer čovjeka koji osjeća. Voli. Živi ne pitajući se što će tko reći. Ljepota života počinje iza praga. Kad pustiš u svoj život šarenilo. Boja. Mirisa. Okusa. Tada su i misli manje turobne.

Više vjeruješ u sebe i druge. Prihvaćaš sve što život donese.