Jednog dana ćemo doći i reći: Što nam je trebalo ratovati? Što nam je trebalo prepirati se, svađati, mrziti? Jednog ćemo dana doći i reći: Mogli smo ovom zemljom hodati ispruženih ruku jednih prema drugima, više se grliti, maziti, osmjehivati.
Više gledati u nebo. Zezati se. Umjesto da se borimo jedni protiv drugih, više se boriti jedni za druge. Više se okrenuti čežnjama svoga srca, a manje se baviti svojim strahovima.
Jednog dana ćemo doći i reći – što nam je trebalo toliko novaca potrošiti na nešto što drugoga može povrijediti, unakaziti, ubiti?
Mogli smo više gladnih nahraniti, više rana zacijeliti. Mogli smo više proslava napraviti, ljepše kuće urediti, u zvijezde gledati i sanjarenjima se predati.
Jednog ćemo dana doći i reći – što smo bili ludi, umjesto da smo gledali kako ćemo život produljiti i produbiti, gledali smo kako ga skratiti.
