Daj sebi malo lijepih sjećanja! Ali prije toga ih moraš stvoriti. Nećeš ih stvoriti ludom jurnjavom od jednog do drugog izazova. Dopusti sebi malo samoće. I mira. Nađi neku oazu gdje su ljudi – ljudi. I ne hvataju te za svaku riječ. Ne zbrajaju svaku tvoju pogrešku. Nađi ljude koji su shvatili što su najbitnije stvari u životu. Prijateljstvo. Ljubav. Povjerenje.

Odanost. Hrabrost. Jedna je prilika koju imaš. Ako je sada ne iskoristiš – nikada nećeš.

Ne uzdiži se iznad drugih, nemaš za to niti malo razloga! Možda imaš više novaca na računu, bolju kuću, vikendicu ili auto? Možda imaš i neki veći položaj u društvu, možda si direktor, imaš doktorat ili neke druge titule. Vjeruj, ne vidim ih, vidim samo kakav si čovjek. Možda su ti mnogi podređeni, ali ni to ništa ne govori o tebi. Vidim ti samo lice koje se smije ili plače. Ruku koja je ispružena prema drugome ili stisnuta uz sebe.

Ne uzdiži se iznad drugih! Ljude ne zanima marka odjeće koju nosiš, tvoj sat ili tvoja obuća. Zanima ih mogu li se osloniti na tebe kada im je teško. Spusti malo taj gordi pogled, spusti glavu, ne samo da ćeš ljepše izgledati nego ćeš se i bolje osjećati. Nema boljeg osjećaja od toga kad ti netko priđe i prepozna prijatelja u tebi. Svi smo mi ljudi, jednako jaki i slabi, jednako veliki i maleni. Zato, daj sebi šansu da budeš jednostavan, blizak, topao čovjek. Vidjet ćeš, nećeš se pokajati zbog toga.