I onda si zaključio da je život ovakav ili onakav. Zapamti jednu stvar. Nije stvar u životu. Stvar je u tome da trebamo što prije shvatiti tko je čovjek i tko vidi sav naš trud, naše emocije, našu dušu, a tko to ne vidi. A onaj koji to ne vidi i kome to ništa ne znači – nije čovjek i takav nikome od nas nije potreban. Dobro je znati tko je čovjek, a tko to nije, jer s tim spoznajama puno je lakše putovati dalje kroz život.

Na kraju godine pitaj sebe koliko si toga sebi davao? I pažnje, i poštovanja i ljubavi. Jesi li znao reći – dosta je kada je život to od tebe očekivao. Jesi li spasio sebe kada si to mogao? Jesi li imao vremena za stvari koje ti ispunjavaju i hrane dušu?

Zato donesi odluku i napravi promjenu. Promjenu života. Ljudima koji vole, uzvrati ljubav i više. A ljudima koji te prazne, zahvali i pođi drugdje. U koloni onih koji su izgubili sebe, najviše stoje oni koji su previše davali drugima, a premalo sebi i pravim ljudima koji to doista i zaslužuju. A njima nitko nije davao baš ništa.

No, nikada nije kasno da se osvijestimo. Izađimo iz kolone potrošenih, prevarenih i iskorištenih ljudi i počnimo voljeti sebe i svoj život. Koračajmo oprezno, korak po korak. Otvorimo oči! Zapamtite: Ima još dobrih ljudi. Samo njih potražimo. Samo uz njih budimo. I sve je u trenu drugačije. Sretno!