Zato odbijam misliti i govoriti o nekim dalekim planovima. Moji planovi su jednostavan život. Ljudi s kojima se mogu iskreno i od srca smijati. Mjeriti snagu emocijama. Dužinama zagrljaja.

Svake večeri izlaziš iz jednog životnog poglavlja. S mnogo rana. Ožiljaka. Osjećaja neželjenosti. Pitanja što će sutra biti. Svake večeri moliš se da tvoje stare bitke završe. Ali prenesu se u novi dan.

Grebe život iznutra. I najteži je kada navečer ostaneš sam. Ponekad treba priznati svoje poraze. Ali sebi. Zatvoriti poglavlja koja nikamo ne vode. Moguće je da će sutra život biti bolji. Ljepši. Samo malo nade treba…