Najveće vrhove dosegli su ljudi koji su najduže bili na dnu. Na tlu. Koji su padali i padali.

Često nikog nije bilo da im pruži ruku i podigne ih natrag i čini se da su najveće vrhove vidjele one oči koje su najviše plakale.

Srce koje je najviše puta bilo slomljeno. Usta koja su se plašila izgovoriti riječ. Samo da ne povrijede drugog.

Onda su sama bila povrijeđena, a ne samo jedanput. Puno puta. Povrijeđena.

Najveće vrhove dosegli su ljudi koji su imali hrabrost riskirati,  čak i onda kada se činilo da je sve protiv njih. 

Kada im drugi nisu davali nikakve šanse, a to je zato jer je sve ono vrijedno u nama ranjivo. Duboko ranjivo, jer je puno osjećaja i puno duše. 

Vrijedi se za to boriti. Zato su najveće vrhove dosegli ljudi koji su najduže bili na dnu i prelomili u sebi. Samo naprijed. Nikada natrag.