Najveće vrhove dosegli su ljudi koji su najduže bili na dnu. Na tlu. Koji su padali i ponovno padali. Često nikog nije bilo da im pruži ruku i podigne ih natrag.
Čini se da su najveće vrhove vidjele one oči, koje su najviše plakale i srce koje je najviše puta bilo slomljeno.
Usta koja su se plašila izgovoriti riječ, samo da ne povrijede drugog.
Onda su sama bila povrijeđena i to ne samo jedanput. Puno puta.
Najveće vrhove dosegli su ljudi koji su imali hrabrost riskirati. Čak i onda kada se činilo da je sve protiv njih. I kada im drugi nisu davali nikakve šanse. A to je zato jer je sve ono vrijedno u nama ranjivo. Duboko ranjivo, jer je puno osjećaja i puno duše.
Vrijedi se za to boriti. Zato su najveće vrhove dosegli ljudi koji su najduže bili na dnu i prelomili u sebi. Odlučili ići samo naprijed. Nikada natrag.
