Razlomljen ustaješ i krećeš u novo jutro. Vodeći opet one iste razgovore. Radeći one iste poslove. Krećući se ulicama kojima si se i nekoć kretao. Ali to više nije isto. I sam si svjestan da život i dalje imaš, ali da ga u neku ruku zapravo nemaš.

Jesi li ikad gledao ljude ubijene iznutra? Samo krajičkom oka možeš primijetiti da to nije to. Samo krajičkom srca vidiš da tu nešto nije kako treba. I vidiš da se oni i dalje smiju. I dalje te slušaju. I dalje žive neki svoj život. Ali posve drugačiji iznutra.

Nikada više neće voljeti kako su voljeli. Nikada više neće vjerovati kao što su nekada vjerovali. Nikada se više neće nadati kao što su se nekada nadali. Samo će ići naprijed, a ništa više neće biti kao što je bilo prije.