Uzet će i ono što trebaju i ono što ne trebaju. Radit ćeš za njih i ono što oni ne mogu učiniti, ali i ono što mogu. A onda ćeš se odjednom sam osjetiti posramljeno. Iskorišteno. Prevareno. Izigrano. Odbačeno. Jer su se davno prešle sve granice dobrote. Jer nije bilo zahvalnosti. Tvoja dobra djela uzeta su zdravo za gotovo. I onda si shvatio da pola onoga što si im činio nije trebalo činiti. Ali su zato svi oni s velikom lakoćom uzimali kada se obilato i bezgranično daje. Dok ide, ide.

Kad pomažeš, zapamti, bitne su granice. Nemoj da sve odjednom sklizne u iskorištavanje. A nekada je tako malo potrebno. I onda se pitaš kako je sve to s dobrim namjerama loše završilo. Brzo ljudi zaborave. Sve zaborave. I kasnije ti kažu da nisu od tebe ni tražili sve što si im davao. To je bila tvoja dobra volja. I budu u pravu. Neće tu doći osjećaj zahvalnosti. Niti jedan drugi osjećaj. Doći će samo pitanje – kako to da prije nisi otvorio oči i vidio tu ludu igru manipulacije?