Koliko si samo vremena čekao da ti kažu to “oprosti” i ubijao sebe i sve one lijepe trenutke koji su ti se mogli dogoditi, a nisu. Jer njih jednostavno nije bilo briga. Stani malo i okreni tu stranicu svoga života. Odmakni se od tih ljudi i započni ispočetka. Živjeti. Osjećati. Voljeti sa saznanjem da tvoj život počinje tamo gdje su oni koji te poštuju. A, ove pusti. I mentalno. I emocionalno. I fizički. I shvati da je to početak tvoje nove priče.

Svatko od nas živi u svom milimetru svemira. Sam. Napušten. I čeka nekoga. Čeka nekoga da mu kaže lijepu riječ, pokloni jedan osmijeh. Umiri njegovu samoću, a na kraju često puta dođe samo netko tko zada nove rane. Nemaš puno prostora da živiš sretan život i ne treba ti. Nemaš ni puno vremena. Ali, u to malo vremena što imaš možeš napraviti mnoge lijepe stvari. I sebi. I drugome. Zato – odgađanje života za kasnije nije dobra ideja.

Ima nešto u današnjem danu što se neće ponoviti niti u jednom drugom, a to je tvoja prilika da živiš ispunjen život, da radiš nešto što ti vraća mir, što te preporađa. Otkrij to. Zažalit ćeš ako ti život samo prođe u utrci za nečim što na kraju i nije toliko važno. A važno je imati nekoga kraj sebe tko te cijeni i koga ćeš ti cijeniti. Potrudi se pronaći makar jednu takvu osobu, a ako ti teško ide, makar za početak nauči cijeniti samoga sebe.