Imam jedno pravilo u životu. Ne vraćam se na mjesta gdje sam bio povrijeđen i nekada mi zna biti jako teško, jer nešto je duboko podijeljeno u nama. Razlomljeno. Rascijepljeno.
Spojeno s onima koji su nam rane nanijeli. Nekada oni koji su bili najbliži udarili su najgore što su mogli. Znali su. Sve su znali. Koliko boli i koliko vremena treba za oporavak.
Kakve će sve posljedice ostaviti, ali svejedno su udarali.
Treba vremena da rane zarastu i ne treba forsirati. Ništa ne treba forsirati. Pustiti da vrijeme odradi neke stvari i ništa ne požurivati. Nauči živjeti tako da se što manje okrećeš natrag. Nauči sanjati kao da to počinje otpočetka i s manje sumnje pristupati drugim ljudima. Teško je, ali nije neizvedivo.
To je tvoj put u oporavak. Zacjeljenje. Imam sad jedno pravilo u životu. Ne vraćam se na mjesta gdje sam bio povrijeđen.
