Ne moraš biti tamo gdje te neće, jer ima ljudi koji bi sve učinili za tebe. Ljudi koji te povedu odajama svoga srca i kažu ti sve svoje tajne. Znam, nije lako kad je u srcu netko koga niti malo nije briga. Ali trebaš pomoći sebi. Otvoriti jednom oči. I vidjeti istinu koju dugo nisi želio vidjeti. Neki te ljudi ne žele. Nema tu puno filozofije. Sve je jednostavno, ali i jako teško. Samo se skloniti s mjesta gdje vidiš da nisi poželjan.

Ponekad se samo malo umoriš. Ne zato što je nečega bilo previše. Nego zato što je premalo bilo onih pravih stvari. Premalo se disalo. Osjećalo. Voljelo. Premalo se išlo putem kojim nitko ne ide. Tražio si u ljudima samo malo više lijepe riječi. Dodira. Blizine. Na kraju ti se dogodilo sve ono što nisi htio. Znaju ljudi mnoge lijepe i manje lijepe stvari. Ali znaju i da povrijede. Udare. Pokažu da im je stalo. Ali i da im nije stalo.

Jednog dana kad zbrojiš sve svoje rane ostat ćeš iznenađen. Nisu ti ih najviše zadali drugi. Najviše si ih zadao sam sebi. Premalo je tu konekcije bilo sa samim sobom. Povezivao si se gdje god si mogao, a zabravio na ono svoje unutarnje biće. Dužan si bio malo više ljubavi onom uplašenom djetetu u sebi. Umornom. Ne zaboravi da nikad nije kasno promijeniti stvari. Zavoljeti život više. Početi ispočetka.