Reći ću ti jednu stvar o životu. Čuvaj svoju priču za sebe, bilo dobru, bilo lošu. Ljudi su takvi, sve će pokvariti. I kada te pitaju o tvom životu, najbolje ti je odmah svima reći: Dobro sam. Jednom kada počneš pričati o svojim brigama, iznenadit ćeš se. Pratit će tvoju priču prvih nekoliko trenutaka, a onda početi zijevati i gledati na sat, okretati se sa strane. Upitaj se – pa što imaš od toga, kad shvatiš da nikoga to što ti pričaš ne zanima i naravno, tada shvatiš da moraš prekinuti s tom pričom i otići natrag u svoj svijet.
Nije doista ljude puno briga što misliš, kako živiš, što osjećaš. Svakome je dosta njegove brige. Neće ljudi puno proliti suza kada im pokažeš svoje rane i ožiljke. Namjestit će neko tužno lice, ali neće biti puno tužni zbog tebe. Samo je mali broj ljudi koji će doista suosjećati s tobom, iskreno ti ponuditi rame i biti kraj tebe dokle god bude trebalo. Čuvaj svoju priču za sebe dok ne pronađeš dušu kojoj je stalo do tebe, jer je i sama prošla isti put i najbolje zna kako ti je.
Nitko ti ne može dati obećanje da će ti jednog dana biti bolji život. Nema veze, i ne treba. Imaš ruke. Imaš snove. Imaš svoje srce. Napravi nešto s njima. Sjeti se da imaš sebe. Ludo je samo čekati druge ljude da se pobrinu za tebe. Ne umiju se oni pobrinuti ni za sebe. Ustani. I sam to napravi. Kad jutros pogledaš svoje bližnje u oči, vidjet ćeš u krajičku oka i svoj lik. Nitko nije slučajno u nečijoj priči. Tu smo da ponesemo dio tereta kad ovome drugome postane preteško, a ne da ga još dodajemo.
Život se odjednom popravi kad ti malo središ stvari u svojoj glavi. Posložiš svoje prioritete. Pometeš očekivanja i ne čekaš uvijek druge da u nečemu dobrome budu prvi. Postani primjer čovjeka koji osjeća i voli. Živi ne pitajući se što će tko reći. Ljepota života počinje iza praga, kad pustiš u svoj život šarenilo boja, mirisa, okusa. Tada su i tvoje misli manje turobne. Više vjeruješ u sebe i druge. Prihvaćaš sve što život donese.
Kako to izgleda kad svoju sreću staviš na prvo mjesto? Jednostavno. Ustaneš. Skuhaš kavu. Odeš na neko tiho i samotno mjesto. I pijuckaš. Gutljaj po gutljaj. I svakim gutljajem upijaš ono najdublje od života. Znaš da problemi cijeloga svijeta nisu tvoji i ne pokušavaš ih riješiti. Znaš da u raspon tvojih snaga ne spada ono što se jučer dogodilo, niti ono što će sutra biti pa ne rasipaš energiju na tome. Živiš mirno, onako kako tebi odgovara. Jedan je život. Ispuni ga sretnim trenucima.
Upijaš mirise prirode. Osluškuješ zvukove života i zacjeljuješ od jučerašnjih rana i udaraca i shvaćaš da kakvu god sliku života želio, uvijek na kraju bude onako kako treba. Sviđalo ti se ili ne sviđalo i dobro je da se pomiriš s time, sa svime. Kad započneš dan s mirom u sebi velike su šanse da se nešto dobro danas dogodi. Lijep je taj trenutak. Nemaš se kome opravdavati, niti kome polagati račune, samo živjeti i to ti je dovoljno. Ne čekaj bolje dane, život ide…
