- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
Nema „kasnije“. Nema „sutra“. S kolikim si ljudima planirao nešto učiniti „kasnije“. Kada se poklope sve okolnosti. Kada dođu bolji dani. Kada bude više snage. Kada bude više novaca. Kada dođu bolje prilike. Čekao, čekao i čekao. A onda se dogodilo to što se dogodilo. I što nikada nisi očekivao. I ono „kasnije“ više nikada nije došlo. A mislio si da je to nešto posve sigurno. I da za to nema nikakve dileme.
Počni život živjeti u trenucima koje imaš. Što ima veze da nema dovoljno novaca. Najljepše stvari u životu su besplatne. Nježan dodir. Lijepa riječ. Poljubac. Zagrljaj. Ne okreneš se, a već odu oni koje voliš. I ti stojiš i pitaš se kako to život namjesti. Gdje je pravda? I koji je onda smisao svega? Ali moraš znati. Tvoje vrijeme je ograničeno. I samo sada imaš priliku ovdje da živiš. Zapamti to. Nema „kasnije“. Nema „sutra“.
Prestani juriti događaje! Prestani juriti iskustva! Prestani juriti ljude! Dopusti sebi da se odmakneš od svega. I staneš. Tamo negdje sa strane. Gdje je puno mira. I tišine. I sačekaš dušu koju si izgubio, jer si uvijek nečiju tuđu želio očarati. Jer si uvijek nekog drugog želio oduševiti. Na kraju shvaćajući da si samo sebe u svemu izgubio. Možeš li olovku života ponovno vratiti u svoju ruke? I ponovno započeti sam svoj život zapisivati?
Svi mi imamo jedan te isti problem. Nismo tamo gdje je naše tijelo. Mislima smo uvijek negdje drugdje. Gdje mislimo da je bolje. Ljepše. A nije. Bez plamena u očima. I žara u grudima. A sve je tako jednostavno. Samo treba voljeti. Osjećati. I biti tamo gdje jesi. Sanjati pomalo otvorenih očiju. I ići tamo gdje te srce vuče. Prestati juriti događaje. Prestati juriti iskustva. Prestati juriti ljude. I živjeti tih i jednostavan život. Sada i ovdje.
