U životu je nekada sve što trebaš sakriti svoju bol i produžiti dalje. Život je jednostavno takav. Ne moraju svi vidjeti da se raspadaš. Da slažeš razbacane dijelove sebe u cjelinu koja više nikada neće biti ista. Ljudima kojima žele pomoći bit će dovoljna samo jedna sitnica da shvate da stvari nisu u redu i ponude ti pomoć.

Onima ostalima neće biti dovoljno da vide tvoje rane koje krvare i da pitaju što se to s tobom događa i zašto si takav.

Tek u nemoći vidiš tko je na tvojoj strani.

Tko tu samo kao lešinar obilazi tražeći novi plijen. Za inat takvih nemoj se predati!

Za neke si stvari sam bio kriv, jer ti je bilo previše stalo za mišljenje drugih. Kao da će te to spasiti, a vidiš da neće. Tek kad si na dnu vidiš koliko to vrijedi. Nemoj da te porazi natjeraju da odustaneš od svojih ciljeva. Ima još ljudi koji će ti pružiti ruku i povući te naprijed. Drugo poluvrijeme tvog života samo što nije započelo.