Život me naučio da se vrata ne otvaraju svakome. Pogotovo ne ona unutarnja vrata što vode duboko u našu dušu. Ljudi uvijek kažu da dolaze s dobrim namjerama i da se nemaš čega bojati.
Ali, kasnije često ne ispadne tako. Stvari se odjednom promijene. U sekundi, vrlo brzo i ljudi više nisu to što su bili i što si ti mislio da jesu.
Pokažu ti odjednom neko svoje novo lice za koje nisi niti znao da postoji u njemu. Obično se govori o podvojenim ličnostima, a ljudi mogu imati čak i više od ta dva notorna lica o kojima psiholozi raspravljaju. Zato, opreza nikada dosta.
Kada jednom ljudi uđu u tvoj unutarnji svijet, ništa im više nije sveto. I kada dođu konflikti, ne biraju sredstva i gađaju s čime god stignu.
Pazi stoga kome otvaraš svoja vrata! Ne idealiziraj nikoga! Ne vjeruj odmah licu koje je pred tobom, već se pitaj koliko bi lica ta osoba mogla imati?
Ni zbog čega na svijetu nije proliveno više suza nego zbog ružičastih naočala kojima si nekoga gledao. Dao si nekome svoje povjerenje, a onda si dobio nož u leđa. Bio si nekome rame za plakanje, a kasnije si mu postao vreća za ispuštanje njegovih frustracija.
Čuvaj sebe! Svijet premalo cijeni dobre ljude. Oni obično budu povrijeđeni i onda danima plaču u tišini i nemaju nikoga tko bi ublažio njihovu bol. Život me naučio da se vrata ne otvaraju svakome. Pogotovo ne ona unutarnja.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
