Dobro je za zdravlje da ne misliš puno na poraze koje si prošao. Na ljude koji su te povrijedili. Na ožiljke koje si dobio. Dogodili su se. I valjda si nešto od njih naučio. Sad je na tebi da sve to shvatiš kao lekciju i da tu lekciju dobro svladaš kako ti se više ne bi ponavljala. Došlo je vrijeme da se vratiš sebi. Došlo je vrijeme da skupiš sve svoje razlomljene dijelove i  pokušaš krenuti ispočetka. Opet ćeš se osjetiti sam kad ti bude najteže. Ali, opet ćeš krenuti ispočetka, jer si borac koji se ne predaje tako lako – ni pod kakvu cijenu. U tebi leži snaga za novi početak. Probudi je.

Ne možeš ljude naučiti da poštuju sebe. Niti da poštuju tebe. Možeš im samo pokazati gdje im je granica ako to ne čine. Ne možeš ljude naučiti niti da ljube sebe. A niti da ljube tebe. Možeš im samo dati do znanja, da ako dolaze s mržnjom, netrpeljivošću, hladnoćom, dvoličnošću, da je onda bolje da uopće ne dolaze. I poželjeti im sretan put. Jer trebat će im mnogo sreće ako su se takvim teretom zaputili kroz život i ako očekuju da ih drugi ljudi takvima prihvate. Kome treba netko ispunjen mržnjom i zlobom? Nikome. Svatko normalan pobjeći će glavom bez obzira pri susretu s takvim ljudima kako bi sačuvao svoj mir. Odmičući se od loših ljudi svakim danom gradimo sve veću ljubav i poštovanje prema sebi i svom svijetu.

Prije ili kasnije vjerojatno ćeš sresti takve ljude ispunjene negativnostima. Ali, nemoj se puno zabrinjavati kada te takvi ljudi povrijede. Ponize. Okleveću. Samo priupitaj sebe kako si od takvih ljudi mogao očekivati nešto lijepo. Ohrabrujuće. Poticajno. Ne možeš ljude naučiti da poštuju sebe, niti da poštuju tebe. Pusti neka ih život to nauči. Ali, jedno moraju znati. On će ih to naučiti, ali na jedan mnogo teži način. Bolniji. Tako to ide.

Život je prekratak da se navečer živciraš zbog stvari koje su ti toga dana krenule ukrivo, ili zbog ljudi koji su te povrijedili. I ako ćeš pustiti koju suzu, razmisli dobro – je li taj čovjek zbog kojeg bi zaplakao vrijedan toga. Sve oči otkriju. I ako si plakao i ako si suze povukao u sebe. I duša zapamti. I kada pomisliš da ne može gore, svaki novi dan ti dokaže da može. Ali ne da te porazi. Nego da izvuče iz tebe želju da se boriš, da jačaš, da ostaneš upravan. Da ideš dalje. Da kreneš ispočetka kada ti se to čini nemogućim. Da sebi dokažeš da to možeš.

Život je prekratak da ugađaš onima koji za tebe prstom ne bi maknuli. Što možeš očekivati od loših ljudi nego samo nešto loše. Dođu u tvoj život, iskoriste te, povrijede te, a onda te na kraju još i odbace. Ako ti sam nećeš učiniti nešto lijepo sa svojim životom, zapitaj se tko bi drugi to učinio. Nitko u tvoj svijet nije ušao bez nekog razloga. Bilo dobri ili loši, svi ti ljudi bili su tu da naučiš cijeniti sebe i da shvatiš da su sastojci sretnog života u tvojim rukama. Ne u nečijim drugim. I nemoj reći: Ne mogu više! Poslušaj što ti život kaže: Možeš i moraš!