Ne ide u životu uvijek sve onako kako poželiš. Planovi propadnu, ljudi se raziđu, a ti ostaješ sam. Od snova koje si nekoć imao gledaš samo jedan blijedi trag i kažeš – Moglo je biti.
Pitaš se koliko čovjek može izdržati, a ne zaplakati.
No postoji ono jedno mjesto u tebi u kojem još gajiš nadu u jedan bolji svijet. Svijet gdje su ljudi – ljudi.
Gdje još postoje oni koje dira tuđa nevolja i koji će reći: „Tu sam – treba li ti što?“
Ne treba se plašiti loših vremena. Treba se plašiti da nećeš biti čovjek.
U trenutku kada se od tebe traži da izabereš stranu. Da pokažeš tko si i u što vjeruješ. Ima događaja nakon kojih više ništa nije isto.
Koliko god mračno u tim trenucima bilo, sjeti se da je svjetlo u tebi. Svjetlo da nekoga ugriješ, budeš nekome blizu, pokažeš svoju bolju stranu. Ne ide u životu uvijek sve onako kako poželiš.
Uvijek možeš izabrati jednu stvar: Hoćeš li ili nećeš biti čovjek?
