Ne ide u životu uvijek sve onako kako poželiš. Planovi propadnu, ljudi se raziđu, a ti ostaješ sam.

Od snova koje si nekoć imao, gledaš samo jedan blijedi trag.  Kažeš: Moglo je biti, pitaš se koliko čovjek može izdržati, a ne zaplakati.

No, postoji ono jedno mjesto u tebi u kojem još gajiš nadu u jedan bolji svijet. Svijet gdje su ljudi – ljudi.  Gdje još postoje oni koje dira tuđa nevolja i koji će reći: „Tu sam – treba li ti što?“

Ne treba se plašiti loših vremena. Treba se plašiti da nećeš biti čovjek.

U trenutku kada se od tebe traži da izabereš stranu. Da pokažeš tko si i u što vjeruješ. Ima događaja nakon kojih više ništa nije isto i koliko god mračno u tim trenucima bilo, sjeti se da je svjetlo u tebi. Svjetlo da nekoga ugriješ, budeš nekome blizak, pokažeš svoju bolju stranu. Ne ide u životu uvijek sve onako kako poželiš. 

Uvijek možeš izabrati jednu stvar: Hoćeš li ili nećeš biti čovjek?