Ne trebaju ti ljudi koji će te promatrati samo ovim fizičkim očima, gledati kad si se udebljao, kad si smršavio, kada imaš podočnjake, kada ti je lice natečeno, što si odjenuo i tome slično. Ne trebaju ti ljudi koji su stvorili neku sliku o tebi koju žele nastaviti imati pred očima, dok ih niti najmanje ne zanima kako se osjećaš iznutra.

Trebaju ti ljudi koji će te uvijek gledati isključivo srcem, koji će te pitati kako se osjećaš svojim pogledom, koji će vidjeti svaku nijansu tvojih osjećaja u tvojim očima i suze prije nego što su potekle, sprječavajući da uopće poteknu Trebaju ti ljudi koji će te šutke razumjeti i uvijek ti znati reći prave riječi koje će te umiriti i vratiti te u život. Trebaju ti ljudi koji ti uvijek i u svakome trenutku znaju vratiti osmijeh na lice, kao i ti njima. To su pravi ljudi. To su ljudi u pravom smislu te riječi. 

Ne trebaju ti ljudi koji će ti uvijek nešto prigovarati, kukati, žaliti se na sve oko sebe, jer većina ljudi nikad nije zadovoljna i uvijek ima prigovor na nekoga ili nešto. To nisu ljudi koji ti daju pozitivu, već isključivo negativnu energiju od koje se poslije satima moraš čistiti. Što će ti to? Što će ti takvi ljudi koji te svojom energijom truju i koji te spuštaju i demotiviraju na sve moguće načine?

Trebaju ti ljudi s kojima ćeš moći letjeti nebu pod oblake i slaviti život. Trebaju ti ljudi s kojima ćeš se moći radovati svakom, pa i najmanjem trenutku. Sitnicama koje život znače. Trebaju ti ljudi koji će s tobom od ovog hladnog svijeta raditi jednu malu oazu prepunu ljubavi, dobrote i međusobnog razumijevanja. S kojima ćeš biti zahvalan i za koje ćeš biti zahvalan. Možda ti se čini kako ih ima malo, ali ih ima i to je tako lijepa i ugodna spoznaja. Kad ti postaneš jedan od takvih, brzo će se takvi naći na tvom putu. Uvijek tako bude. Pružimo jedni drugima ljubav. Ono što dajemo, to nam se uvijek na ovaj ili onaj način vraća.