Ne trebaju ti ljudi koji će te voljeti periodično, povremeno. Ove ili one dane. Između kojih slijedi pauza i premišljanje. Odlasci i dolasci. Ne trebaju ti ljudi koji će te promatrati samo ovim fizičkim očima, gledati kada si se udebljao, kad si smršavio, kada imaš podočnjake, kada ti je lice natečeno. Trebaju ti ljudi koji će te gledati srcem, koji će vidjeti svaku nijansu osjećaja u tvojim očima i suze prije nego su potekle.

Ne trebaju ti ljudi koji će ti uvijek nešto prigovarati, kukati, žaliti se na sve oko sebe. Trebaju ti ljudi s kojima ćeš moći slaviti život i radovati se svakom malom trenutku. Sitnicama koje život znače. Trebaju ti ljudi koji će s tobom od ovog hladnog svijeta raditi jednu malu oazu, s kojima ćeš biti zahvalan i za koje ćeš biti zahvalan. Možda ih malo ima, ali ih ima. Kada ti postaneš jedan od takvih, brzo će se takvi naći na tvom putu. Uvijek tako bude.