Imam jedan problem. Ne želim u svijet buke. Nadmetanja. Dokazivanja. Moram nekada njime proći. Ne želim u svijet gdje ljudi govore ono što ne misle već samo ono što drugi žele čuti. S nekim lažnim osmijehom na licu i pretvaranjem da je sve u redu.
Sami znaju da nije i da nikada neće biti. Ne želim u svijet gdje se ljudi jave samo kad im nešto zatreba, a ostalo vrijeme kao da su u zemlju propali.
Imam jedan problem. Ne želim u svijet u kojem se ne cijeni ljudska duša. Svijet u kojem se važu riječi što ćeš reći i ukojem se više drži do odijela nego do onoga ispod njega. Želim u svijet gdje se diše punim plućima i gdje čovjeku do sebe još možeš povjeriti ono najdublje u sebi. Znam da je malo vjerojatno da će takav svijet ikada biti oko nas, ali takvim možemo učiniti svoj mali svijet. Već danas. Ne čekajući sutra.
