Povrijede te ljudi, ali ne bole kasnije toliko te riječi koje su ti rekli, niti pogled kojim su te gledali. Niti taj trenutak. Boli saznanje da se prave kao da se ništa nije dogodilo.

Gledaju te i kao ne razumiju što je bilo. Mimoilaze taj trenuta kada i dođu do njega. Kao da je to bila neka sasvim nevažna epizoda. Nije lako sebi opravdati tu situaciju i reći „nisu znali što rade“.

Još gore je sebe uvjeriti da si dobro i da ti ništa to ne smeta.

Neke isprike nikada nećeš čuti, niti dobiti. S druge strane i kad dođe ta riječ „oprosti“ učinit će ti se preslaba za sve što je bilo.

Morat ćeš nastaviti živjeti dalje. Stiskajući u sebi tu staru bol. Samo budi blag prema sebi. Ne gaji mržnju i ne smišljaj osvetu. Nemaš puno vremena. Pronađi ljude koji te vole i koje voliš.

Gledaj naprijed i vidjet ćeš da će ti lijepe stvari s vremenom umanjiti ožiljak. Ponovno ćeš biti onaj stari. Živjeti punim plućima.