Tako je to u životu. Na svom putu uvijek ćeš susresti dvije osobe. Jednu koja te povrijedi i drugu koja te zacijeli.
Jednu koja bi te do kože oderala i drugu koja bi svoje srce na dlanu pružila. Samo te osobe ne dolaze uvijek jedna iza druge. U tome i jest problem. Nekad dođe i po par onih koji te povrijede. Pustu suze. Pokažu ti da ništa ne vrijediš, a onda čekaš onu jednu koja ima moć sve to zacijeliti. Čekaš i čekaš.
Nemoj se tada obeshrabriti. Nemoj govoriti da je život užasan. Nije on kriv što su ljudi takvi kakvi jesu, što na jednog s dušom ide deset onih bez duše. Što se oni koji ti sijeku krila često u prijatelje preruše.
Zapamti da koliko god bila mračna noć, uvijek će doći netko kome neće biti svejedno što si povrijeđen i tvoje će rane s nježnošću vidati. Dobro pogledaj te ljude u oči. To su tvoji anđeli, samo u ljudskom obliku.



