S vremenom shvatiš da ne moraš popravljati sve odnose. Nisi za sve kriv. Od nekih se samo odmakneš.
Nije to život da se stalno pitaš jesi li što pogriješio kada vidiš da se netko prema tebi loše ponaša. Zašto bi stalno bio ti taj koji sebe preispituje? Mučiš se satima, danima. Analiziraš. Istražuješ. Pitaš se u čemu si pogriješio, što si to krivo rekao. Što si to trebao reći?
Čak štoviše, počinješ sumnjati u svoj zdravi razum. Misliš da si napravio nešto čega nisi svjestan. A zapravo je cijelo vrijeme istina da uopće nije bio problem u tebi.
Ljudi su majstori u nametanju krivnje drugima. Nakon što ti nametnu osjećaj krivnju, prave se nepogrešivi. Nakon podmetanja i udaraca, prave se nevinašcima. Misle da će svojim nevinim svetačkim licem sve popraviti. A neće.
Nikada nije bilo više licemjerja kao danas. Nikada nije bilo više ljudi koji misle jedno, govore drugo, a rade treće. A ti na kraju preispituješ sebe i misliš da si ti ona grozna osoba i da je problem u tebi.
Zastani malo i duboko promisli. Shvatit ćeš da su te nasamarili i da nisi ništa kriv. Shvatit ćeš da ne moraš popravljati sve odnose. Nisi za sve kriv. Ne razbijaj glavu krivnjom koje nema. Činio si sve najbolje što si mogao. Ako se nekome nešto ne sviđa, to je njegov ili njezin problem, a ne tvoj.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
