Shvatit ćeš jednog dana i da si kucao na mnoga pogrešna vrata. Ali u tom trenutku to nisi mogao znati. Jer si vjerovao. Nadao se. Ljubio. Jer si bio čovjek koji je u ljudima vidio samo dobro. I nemoj tada sebe prekoravati za to iskustvo. Najveće su to životne lekcije. Jer nakon njih više nisi ostao ista osoba. Samo jednu stvar napravi prije nego što napustiš ta vrata i otiđeš dalje. Poželi ljudima sreću. Vidjet ćeš, tebi će se jako brzo vratiti.

Sve vrijedne stvari u životu čuvaš, držiš blizu sebi i ne puštaš. Učini tako i s ljudima. Ako ti nešto znače. I ako želiš da ti traju. I kad dođu ona teška vremena kada bi preko usta tako lako prešla ona gruba riječ. Ugrizi se za jezik. I ne daj joj vanka. Nemoj zbog jedne male svađe izgubit nešto jako vrijedno. Nisu ljudi roba da, kada je iznosiš i odereš, da je skineš i baciš. Sigurno ne bi volio da to isto netko s tobom učini.

Nemoj se pitati tko te ne voli, kome se ne sviđaš, kome ideš na živce. Pitaj se tko su oni s kojima tvoja duša oživi. S kime ti je lijepo i kad dođu teški dani. I kad te život razlomi na male komadiće, pogledaj tko je onaj tko će doći do tebe, sakupiti svaki od tih komadića i ponovno te sastaviti u cjelinu. Lijepom riječju. Pogledom koji miluje. Tišinom koja srce zacjeljuje. Čuvaj te ljude. Čuvaj sebe. Čuvajte se u ovom svijetu.