- Mario Žuvela
- Arhiva portala Epoha
U životu je nekada sve što trebaš učiniti – sakriti svoju bol od drugih ljudi i produžiti mirno dalje svojim putem u tišini. Život je jednostavno takav. Šutnja je zlato, rekao bi narod. Ne moraju baš svi vidjeti i znati da se raspadaš. Na svijetu ima previše zlobnih ljudi koji se raduju kada se netko raspada, koliko god nam to bilo teško prihvatiti.
Ne moraju baš svi znati da slažeš razbacane dijelove sebe u cjelinu koja više nikada neće biti ista. Ljudima, koji ti doista žele pomoći, bit će dovoljna samo jedna sitnica da shvate da stvari nisu u redu i ponude ti pomoć. Pravi prijatelji sami će ti ponuditi svoju ruku, nećeš im morati reći ni riječi. To su pravi ljudi – oni koji te razumiju čim te pogledaju u oči, bez da im kažeš jednu riječ.
Onima ostalima neće biti dovoljno niti da vide tvoje rane koje krvare kako bi te pitali što se to s tobom događa i zašto si takav. Takvi ljudi ti ne trebaju u životu. Njih je bolje izgubiti nego naći, jer to su lažni prijatelji koji će biti tu samo kad imaju koristi od tebe i kad si u sretnom životnom razdoblju, kad se jede, pije i živi na tvoj račun, kada se veseli i pjeva, a kada dođu tužni dani neće ih biti na vidiku.
Što će ti takvi ljudi? I, zašto nisi bio oprezan i na vrijeme ih maknuo iz svoga života? Ne krivi sebe. Oprosti sebi. Bio si neoprezan. Vjerovao si u ljudsku dobrotu. Nisi vjerovao da postoji ljudski korov. Mislio si kako su svi ljudi divni. Nisu. Ima previše pokvarenih ljudi na ovome svijetu. Zato, ne poklanjaj svoju dobrotu takvim kalkulantima i manipulatorima. Oni nisu vrijedni ničije dobrote i ničijeg vremena. Od takvih ljudi samo se treba ekspresno udaljiti kako bismo sebe zaštitili od njihove daljnje manipulacije.
Svi mi radimo slične greške, propuštajući u svoje živote kojekakve ljude koji samo izgledaju kao ljudi, ali u biti to nisu – što se najviše pokaže u onim trenucima kada bi oni to trebali biti, a onda odjednom vidiš da to nisu ljudi, već neljudi.
Tek u teškim danima, tek u nemoći vidiš tko je svim srcem na tvojoj strani i tko je čovjek u pravom smislu te riječi. Tek u nemoći vidiš tko je tu u tvome životu bio samo kao lešinar koji te obilazio doživljavajući te kao plijen, a čim je vidio da nema nikakve koristi od tebe, odletio je dalje oblijetati neki novi plijen. U inat takvih hladnokrvnih prepredenjaka i manipulatora – nemoj se predati! Digni glavu i budi sretan da si shvatio tko je kakav. Budi sretan kada saznaš tko zaslužuje tvoju blizinu, a tko ne.
Za neke si stvari sam bio kriv, jer ti je bilo previše stalo do mišljenja drugih ljudi, ma tko oni bili pa si se otvarao svima kao cvijet. Kao da će te to spasiti. I sad vidiš da neće. Tek kada si na dnu vidiš koliko tko vrijedi kao čovjek. Nije sramota naći se na dnu. Svi se ponekad tamo nađu. Nikad se ne zna tko će kada pasti. Danas si gore, sutra dolje. Tko visoko diže nos, uskoro će ići bos, kaže narod. Tko se hvali, u blato se zavali. Ne obaziri se stoga na bezglave hvalisavce. Ne gledaj na njihovu stranu. I, ne doživljavaj svoje poraze kao nešto loše, već kao vrijednu školu koja će ti pokazati pravi put prema boljem i kvalitetnijem životu. Nakon svakog poraza rasteš kao osoba. Ideš dalje snažniji, mudriji i pametniji. I, ne plači za izdajnicima koji su ti u teškim trenucima okrenuli leđa, jer takvi ti ljudi nisu nikada ni trebali u životu. Budi sretan da si ih se riješio.
Nemoj da te porazi natjeraju da odustaneš od svojih ciljeva i digneš ruke od svoga života. Ima još ljudi koji će ti pružiti ruku i povući te naprijed. Ima još dobrih ljudi. Ne daj gušta zlim ljudima koji se hrane tuđim porazima i životnim padovima. Vjeruj u nove životne pobjede, a najviše u sebe. Drugo poluvrijeme tvog života samo što nije započelo. A u tom drugom poluvremenu budi mudar i dobro pazi tko te okružuje i ostavi uz sebe samo dobre i plemenite ljude.
