- Mario Žuvela
- Pixabay
Nekada u životu moraš staviti točku i započeti svoju priču pisati drugačije. Ne zato što je tvoja stara priča bila pogrešna, već zato što si je nadrastao, što si shvatio da možeš i zaslužuješ bolje. Nema smisla trpati pod svoj život sve ono što ne želiš i što te ne ispunjava. Nemoj gledati koliki je broj onih koji su te razočarali. Radije se pitaj zašto si svim tim ljudima vjerovao nakon što doživio povredu, dvije, tri. Cijeli niz.
Nemoj se uvijek žaliti da je život težak ako neke stvari nisi započeo ispočetka, iskušao ih na drugačiji način. Možda si uvijek kucao na pogrešna vrata ne videći da su se s druge strane nalazila ona otvorena vrata na kojima su te čekali. Nemoj govoriti „ljudi su ovakvi, ljudi su onakvi“. Ljudi će prema tebi biti onakvi kakvima ih naučiš da budu. A ti učini što je do tebe. Da budeš čovjek riječi. Obraza. Karaktera. Vidjet ćeš, kombinacija je to koja donosi mir. Uvijek.
Ništa ne forsiraj. Ne treba ti ništa što je na silu. Ni ljudi. Ni odnosi. Ni iskustva. Vidjet ćeš da s vremenom dođe sve što ti treba. Kako ti treba i kada ti treba. Možda će ti se do tog trenutka to činiti kao prava vječnost i da ništa nema smisla, ali život je takav. Uči te strpljenju kada je to iskustvo prava muka. Jednostavno, moraš shvatiti da nisi gospodar mnogih stvari. Sve što možeš je prihvatiti ih takve kakve jesu i čije jesu.
Ništa ne forsiraj. Svi bi htjeli više ljubavi. Više pažnje. Više poštovanja. Ali kada ti netko to daje preko volje, onda bolje ne uzimati. Život postaje bolji kada shvatiš da najbolje susrete ne možeš isplanirati. Oni se dogode. A ljudi koji te ne žele, mogu te samo naučiti da ne trebaš ni ti njih željeti. I zapamti, ponekad je najbolji način da primiš poštovanje i pažnju samo da se okreneš i kreneš svojim putem. Ništa na silu!
