Znam zašto sam uzimao mnoge lijepe trenutke zdravo za gotovo, jer sam mislio da će ih uvijek biti. U izobilju.
Mislio sam da se one teške stvari događaju samo drugima i da sam imun na sve loše. Ali, prevario sam se. Mislio sam da to, što sam se jutros probudio živ i zdrav, garancija da će se to isto dogoditi sutra i prekosutra, jer život je užasno kratak i prođe za tren.
Ti se pitaš gdje si bio i što si činio.
Zato zapamti jednu stvar. Ništa ne uzimaj zdravo za gotovo. Pogotovo ne one male stvari. Od kojih srce raste i duši je toplije. Ne uzimaj zdravo za gotovo ljude koji su s ozbiljnim namjerama ušli u tvoj život i koji su te prihvatili takvog kakav jesi, jer te vole i jer im značiš. Ima nešto čudesno u tome kad onima pokraj sebe kažeš „hvala“. Dobiju krila.
Tvoja svakodnevica postaje bolja. Čarobnija. Shvatiš koliki si dar dobio. Nečijom prisutnošću u svom životu.



