Jednog dana ćeš shvatiti da to što se odvajaš od svijeta i ljudi i nije toliko loša stvar. Ništa neće propasti bez tebe, a niti ćeš što izgubiti. Štoviše, preporodit ćeš se.
Vidjet ćeš koliko je ljepote u tome kad se ne moraš nikome dokazivati. Pravdati. Kad možeš slušati pjesmu koja se tebi sluša, piti kavu kakva se tebi pije.
Kada ti je za miran život dovoljno imati jednu ili dvije duše koje te razumiju i koje ti razumiješ.
Postoji jedno pravo vrijeme za sve. Onaj trenutak kad ostaneš sam i počneš razmišljati o svom životu. Kad shvatiš koliko si vremena bacio u prazno ljudima koji ga nisu znali cijeniti. Stvarima koje nisu imale nekog smisla i događanjima od kojih ništa nisi dobio.
Kada bih mogao stvari vratiti samo bi jednu stvar, napravio bi drugačije. Malo više vremena proveo bi sa sobom u tišini, bliže svojoj duši. Bliže sam sebi. Možda bi sve tada bilo drugačije.
