Mirniji si, jer nikoga ne stiskaš uz sebe. Svakome  poklanjaš mir očekujući isto zauzvrat. Nema ljepšeg poklona od mira. Nikoga ne pritiskaš da ostane uz tebe kada ti je teško. Dobro znaš da nema nikakve težine u tome što će netko ostati uz tebe nakon što si ga ti na to podsjetio ili ga zamolio da to učini. To nema nikakvu težinu i nije iskreno.

Druga je stvar kada osoba sama od sebe odluči biti uz tebe kada ti je teško, zato jer ona tako osjeća. To već ima težinu. To se zove pravo prijateljstvo. Pravi prijatelj sam osjeti kada ti je potreban i ostaje uz tebe. Zato, ne podsjećaj nikoga što mu je činiti kada ti je teško. Ostavi svakome neka učini ono što mu govori njegovo srce, neka postupa prema svojoj savjesti. Živi dan po dan pa kako bude. Gledaj u ljudima sve ono lijepo, a kada ti pokažu neko drugo lice, znaš da će uz tvoju iskrenost sami otići.

Pusti. Nitko nije tvoj. Sve što možeš je dati da se ljudi pokraj tebe lijepo osjećaju. Pa neka sami izaberu svoj put. Ništa te ne košta osmijeh. Lijepa riječ. Stisak ruke. Ništa te ne košta biti nečija utjeha u nevolji. Ruka pomoćnica. Putokaz. Jer si svjestan da si sve to i sam dobio pa ti nije problem sve to dati. Živi otvoren za ljude koji dolaze, ali otvoren i za ljude koji odlaze. Oni koji žele biti s tobom, ostat će. Oni koje žele otići – otići će. Sva mudrost života je u tome.