Ljudi misle da se može sakriti tuga. Ali, ne može. Ljudi misle da se može sakriti ljutnja, bijes, očaj, osjećaj osamljenosti.
Ništa se ne može sakriti. Sve se to utiskuje u naše lice. Polako. Sigurno. Bez milosti. Svaka ružna riječ, krivi pogled, nedostajanje. Sve se bilježi, a onda prođu godine
Pogledamo se u ogledalo i vdimo da su to neki drugi ljudi. Ne znamo što i kako se to dogodilo.
No, postoji utjeha. Dobro je što ne može sakriti ni jedan poklonjen osmijeh. Ni jedna lijepa riječ. Obećavajući pogled. Iskren zagrljaj i oni nas mijenjaju. Pomlađuju i produžuje život. Ali, nažalost više je rana. Ožiljaka. Više je tragova destrukcije. Kako god bilo treba stisnuti zube i nastaviti. Živjeti kao da ništa nije bilo.
Treba vjerovati da će neke dobre osobe doći u naš život i napraviti balans. Balans života. Mira. Utjehe.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
