Korak, dva koraka, stotinu koraka od onoga tko se izruguje tvojim snovima i kome tvoji osjećaji ništa ne znače. Odmaknuti se je umijeće. Od onoga koji iscrpljuje, a zapravo se predstavlja kao tvoj lijek. Od svega onoga što nije za tebe, što ne zaslužuješ i nakon čega ostaje samo jedan gorak okus u srcu. Tužan uzdah u grudima.

Odmaknuti se je umijeće. Od svega što te želi prilagoditi sebi i ne da ti da budeš ono što jesi. Od svega gdje si jedanput doživio povredu, udarac ili razočarenje. Jer ljudi ponove stvari. Pa i onda kada kažu da će se promijeniti i biti drugačiji. Odmaknuti se – je umijeće. Da već jednom naučiš biti sam sa sobom. Osjetiš neprocjenjivi dar slobode. I bez straha od samoće živiš punim plućima. Zahvalan na svemu što jesi i što imaš.