Oko nas postoje i oni koji su nas voljeli čak i onda kada smo imali dojam da nas apsolutno nitko nije volio, piše Mario Žuvela.
Ima tih nekih ljudi koji su te voljeli onda kad te nitko nije volio, koji su vjerovali u tebe onda kada ni sam nisi vjerovao u sebe.
Ljudi koji su ti pokazivali put prema naprijed onda kada ga ni sam nisi vidio. Ti su ti ljudi pomogli prijeći tvoje najteže etape puta. Nisu rekli puno riječi, niti su to učinili na neki dramatični način.
Jednostavno su samo stali uz tebe, rekli da na njih možeš računati, a onda su se stvari posložile same od sebe.
Ti ljudi su bili čudo koje ti je život poslao. Malo čudo koje te na životu održalo. I zato pokraj sebe uvijek ostavi mjesta za njih.
Koliko god treba. I ne daj da drugi govore protiv njih. Brani ih kao što su i oni branili tebe. Jer jednom će i oni doći na teži dio puta. I pitati se za smisao svega. Zbrajati svoje rane. Nemoj tada zaboraviti pružiti ruku pomoćnicu.
Biti čovjek. Biti prijatelj. Sve što trebaš je biti tu kad te netko treba. Pogotovo onaj koji je tebi pomogao. Sve ostalo su prazne riječi.
