S godinama ima jedna neopisiva stvar koja te vuče sve više i više. Miran život.
Ostaviti se svih nepotrebnih prepucavanja, dokazivanja i odmaknuti se od sitnih ambicija drugih. A pomalo i od svojih. Uživati u svom miru i pustiti što će drugi reći. Ne brinuti više za ono što je bilo. Okrenuti leđa svemu što ti donosi stres i gledati svoja posla. Povući se negdje na osamu i slušati tišinu. Previjati rane koji su ti nanijeli neki ljudi.
S godinama ima jedna neopisiva stvar, više živjeti život po onom kako ti govori duša, a manje po mišljenjima drugih. Sjećati se svih oluja koje si prošao i biti ponosan na sebe što si ih preživio. Što si ostao na nogama usprkos svemu što te rušilo. Lijepo je to što s godinama manje gledaš na ono što će biti, a više na onaj trenutak sada. Onaj jednostavni trenutak postojanja. A on je u konačnici jedino što imaš.
Mnogi će ti, dok ne budeš gledao, pokušati podrezati krila, a onda se pretvarati da je sve u redu i da su na tvojoj strani. Kasnije ti govoriti: “Možeš ti to!”
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
