Jednom kad budeš prolazio pokraj malih ljudi shvatit ćeš da je upravo zbog njih ovaj svijet ovako velik.
Osjetiti kolika je privilegija biti u njihovoj blizini. Ne zamjeraju, ne kritiziraju, ne ostavljaju ožiljke. Dotaknu te jednom riječi, osmijehom, dragom sitnicom i shvatiš koliko si dugo živio u laži da ovaj svijet ne može biti lijepo mjesto, jer oni vole, osjećaju, sanjaju cijelim svojim bićem. Ništa polovično i pokraj njih više ništa nije isto.
Jednom kad budeš prolazio pokraj malih ljudi poželjet ćeš se tu zadržati, jer vrijeme ne liječi rane, njihova blizina to čini.
Svojom nenametljivošću i jednostavnošću. Čistim pogledom u sutra. Oni te ne pitaju koji auto voziš, koliko je velika kuća u kojoj živiš i koliko novaca imaš na računu. Pitaju te jesi li dobro i treba li ti što donijeti? Dati, učiniti?
Njihov pogled smiruje, a oni vjeruju u tebe bez da išta znaju o tebi.
Velika je to stvar i jako malo ljudi to može.
