Niti očajavaj puno zbog onih bitaka koje si izgubio. Tako to ide u životu. Jednoga se dana smiješ. Drugoga plačeš. Jednoga dana si na konju. Drugoga dana si u blatu. Sve se preko noći može okrenuti u drugom smjeru. Život je takav da gdje god si puno vjerovao i puno se nadao na kraju je puno boljelo. Ali što je – tu je.

Tako to u životu ide. Ljudi prvo otvaraju dušu svakome, potom nekome, a na kraju nikome. Teško je kada shvatiš da si se mijenjao radi drugih, a da se nitko nije mijenjao zbog tebe. Dođe tako i trenutak kada ti se prepuni čaša. I dosta ti je svega. Ljudi i njihovih pretvaranja. I samoga sebe. Umori se čovjek od silnog licemjerja i glume.

Previše je glumaca oko nas. Jer svi glume da su nešto, a zapravo su jedno veliko ništa. A onda je sve što tražiš samo mir. Samo malo mira i da te nitko ništa ne pita. I počneš sve više cijeniti taj mir. Ne možeš vjerovati kako je mir ugodan nakon svih razočarenja. Mir nas iscjeljuje i obnavlja.