Pogledaj večeras što je ono što te jede iznutra. Polako nagriza tvoje misli. A s mislima i tvoje tijelo. Koje su ti to riječi ljudi rekli u „dobroj“ namjeri.

Nisu mislili da će te povrijediti. To ljudi uvijek kažu nakon što uprskaju: „Nisam znao da ćeš tako reagirati. Nisam znao da će te boljeti.“ A znali su. Dobro su znali. Kako god bilo makni se sada od toga. Završi tu priču. Sada bar bolje vidiš stvari.

Zaroni jednom dnevno u tišinu. Ili više puta. Nađi neko svoje tiho mjesto. Bez mobitela. Mir je tvoje prirodno stanje. A umor koji nosiš iz dana u dan nije tvoj.

To je od svega onoga što si prihvatio, a nisi trebao. Skini sa sebe sve slojeve laži. Pretvaranja. Moranja. Uspoređivanja. I odmakni se od svega. Ovo društvo proizvodi iscrpljenje ljude. Kao na nekoj traci. Ne igraj po njegovim pravilima. Budi svoj! Koliko možeš biti.