Treba živjeti od stvari koje nam vraćaju mir. S ljudima koji pamte sitnice. S pogledom okrenutim prema naprijed. Treba živjeti za duge šetnje. Razgovore koji nas ispunjavaju. I ljude koji pokazuju osjećaje. Treba živjeti i sa srećom i tugom. Jer i jedna i druga su jednaki dio života i brzo se promijene. Treba živjeti da ti ono za što si rekao da ti je u životu najvažnije, doista i bude na pravom mjestu, a ne da se tome posvetiš tek onda kada pozavršavaš sve ostale poslove i kada više nemaš snage ni za što drugo.
Trebamo živjeti kao djeca nakon svađe. Ne prođe ni par minuta, a da se već ne pomire. Ne gledaju tko je u pravu, a tko u krivu. Jer im je sreća važnija od toga. Treba živjeti tako da ti je svejedno da li te ljudi hvale ili kude. Shvaćaš da ne živiš od njihova mišljenja. I da je tvoj mir važniji od neke trenutne euforije koja će do kraja dana splasnuti. Treba živjeti da odustaneš od stvari koje nemaju smisla. I ljudi koji čine da se osjećaš manje vrijednim. Treba živjeti svaki dan kao da ti je posljednji. I pokazati svima koje voliš koliko ih voliš. Reći im to.
Ne pokažeš ljubav kad pokloniš ružu, parfem, bombonijeru ili neku drugu sitnicu. Pokažeš ljubav kad svaki dan daješ do znanja da ti je do nekoga stalo. Pokažeš ljubav kad nazoveš, pošalješ poruku, pitaš voljenu osobu kako je.
Ne pokažeš ljubav kad su godišnjice, važne obljetnice i veliki blagdani. Pokažeš ljubav kad osoba u tvojim djelima ipak osjeti da je posebna, iako vidiš da je na njoj sve isto kao i na drugima. Pokažeš ljubav kad si strpljiv iako znaš što će reći, kada ne prekidaš u govoru i sačekaš kad treba i koliko treba.
Ne pokažeš ljubav kad dodirneš kožu, lice ili kosu, pokažeš ljubav kad dodirneš dušu. Pokažeš ljubav kad je naučiš čuvati onako kako se čuvaju najvrijednije stvari u životu, bez puno pompe i pokazivanja, bez pretvaranja i prenemaganja, onako čisto, iskreno i s puno nježnosti.
Ne pokažeš ljubav kad voljenu osobu zatrpaš različitim darovima, stvarima koje se nakon jednog korištenja bacaju. Pokažeš ljubav kad joj dopustiš da bude ono što jest i kad shvatiš da su od riječi ljubavi mnogo važnije one male, svakodnevne stvari koje si spreman za nju učiniti.
Dragi prijatelji portala Epoha!
Kao što znate, portal Epoha djeluje potpuno samostalno bez ikakve državne potpore. Kao alternativni portal primorani smo djelovati u nemogućim uvjetima za koje su zaslužni dežurni cenzori koji su nam između ostalog trajno zamračili iliti zabetonirali Facebook stranicu te naši brojni pratitelji iste uopće ne vide naše objave.
Naravno, to nije sve što nam cenzori čine kako bi nas spriječili u našem radu. A sve to što čine, čine samo zato što smo slobodan i neovisan medij koji nije ni pod čijom kontrolom i samo zato što zajedno s vama, dragi prijatelji, vjerujemo u slobodu medija.
To što nam cenzori čine krajnje je neprofesionalno, s obzirom na činjenicu da smo mi službeni medij u RH kao i svi drugi mediji, registrirani pri Vijeću za elektroničke medije te u skladu s tim uredno plaćamo sva moguća davanja sustavu. No, od tog istog sustava ne dobivamo baš ništa osim gore navedenih cenzorskih napada.
Živimo za istinu, ne podilazimo nikakvim sustavnim lažima i od toga nećemo odustati. Ovisimo o dobroj volji naših čitatelja i pratitelja, o vama dragi prijatelji Epohe. Željeli bismo zajedno s vama nastaviti graditi bolji, pravedniji i sretniji svijet u kojem će svaki čovjek imati jednako pravo na dostojan život, slobodu, rad i sreću.
Ukoliko nađete razloga da podržite našu misiju, unaprijed vam zahvaljujemo na vašim donacijama kojima ćete dati svoj doprinos našoj zajedničkoj borbi za istinu i pravdu te omogućiti portalu Epoha da nastavi s radom i opstane u ovim za nas nemogućim uvjetima.
Hvala vam od srca na vašoj potpori.
Vaša Epoha
