Zapamti jednu stvar. Ljude nikada nećeš dovesti u red. Uvijek će to biti svjetina koja se jednog dana oduševljava jednim, a drugoga dana drugim. Ali bitno je da ostaneš čovjek. Da ne pogaziš svoju riječ. Da živiš svoju istinu. I za drugoga uvijek kažeš lijepu riječ. Gledaj samo da nakon svega uvijek imaš čist obraz, a tko će što reći – neka govori. Sve se mijenja. Sve prolazi, ali nemoj da u tebi prođe osjećaj za druge i vjera da dobro još postoji.

Život je prekratak da se navečer živciraš zbog stvari koje su ti toga dana krenule ukrivo, ili ljudi koji su te povrijedili. I ako ćeš pustiti koju suzu, razmisli dobro je li taj zbog kojeg bi zaplakao vrijedan toga. Sve oči otkriju. I ako si plakao i ako si suze povukao u sebe. I duša zapamti. I kada pomisliš da ne može gore, svaki novi dan ti dokaže da može. Ali ne da te porazi. Nego da izvuče iz tebe želju da se boriš, da jačaš, da ostaneš upravan, da ideš dalje.

Život je prekratak da ugađaš onima koji za tebe prstom ne bi maknuli. A onda te na kraju odbace. Ako ti nećeš učiniti nešto lijepo sa svojim životom, zapitaj se tko bi drugi to učinio. Nitko u tvoj svijet nije ušao bez nekog razloga. Bilo dobri ili loši, tu su bili da naučiš cijeniti sebe i da shvatiš da su sastojci sretnog života u tvojim rukama. Ne u nečijim drugim. I nemoj reći: Ne mogu više! Poslušaj što ti život kaže: Možeš i moraš!