S godinama odmičeš od površnih stvari. Plitkih ljudi. Besmislenih događanja. S godinama ti se otvaraju novi vidici. Postaješ imun na neke stvari. I dosadi ti tvoj dotadašnji život. S godinama shvaćaš da treba živjeti drugačije, ali u isto vrijeme kao da te neka sila teža priteže tvom starom životu. Nemoj puno razmišljati. Odmakni se od svega što si nadrastao, koliko god bio vezan nekim lancima prošlosti. I okreni se nekim novim putovima.

S godinama prestaješ davati drugu šansu onima koji ne zaslužuju. Naučio si čitati druge ljude. Naučio na sitne i krupne prijevare. I shvatio da nije uvijek onako kako ljudi govore. Niti kako obećavaju. S godinama smanjiš svoj krug ljudi. Ne ulažeš više tamo gdje nema smisla. Ideš tamo gdje osjećaš da te trebaju i žele, a glumcima poželiš sretan put. S godinama odmičeš od površnih stvari. I otkrivaš koliko je život bolji.

Znam ljude. Govore da je sve u redu, a raspadaju se. Tako je to u životu. Zadržiš jednu ranu u sebi danas. Neku povredu zadržiš sutra. Zadržiš neko razočaranje prekosutra. I tako nakon nekog vremena više ne znaš što se sve nalazi u tebi. Zbijeno. Zadržano. Zaustavljeno.

Toliko bola prigušeno da više ne razumiješ ni sebe, ni druge. I onda na kraju svega još kažeš „sve je u redu“ i „nije mi ništa“. Koga lažeš, čovječe?

Jasno ti je da si dužan štititi druge, ali znaš li i da si jednako tako dužan štititi sebe? Izbaciti sve smeće koje ulazi u tvoj život. Smeće onoga što su ti ljudi rekli i kako su se prema tebi ponijeli. Zaslužuješ da ti bude lijepo.

Da se ljudi s poštovanjem prema tebi odnose. Povuci se na osamu i izbaci sve traume iz sebe. Izbaci sve loše što su ti ljudi uradili. A onda kreni ispočetka. Kreni čist. Kreni kao novi čovjek koji ponovno želi živjeti.