Istina je da nikada nećeš zaboraviti nekoga tko je prema tebi bio čovjek. To se ne zaboravlja, već pamti cijeli život. Nikada nećeš zaboraviti nekoga tko je u tebi vidio nešto lijepo i vrijedno poštovanja, jer umore čovjeka hladni pogledi hladnih i bezosjećajnih ljudi. Umore čovjeka dani nalik jedan dugom.

Umori čovjeka usputni život, rutina i čekanje nekog važnog događaja koji se tek treba dogoditi u budućnosti. A sve je zapravo već tu. Samo treba otvoriti oči. Život ne smije biti čekaonica nekih posebnih dana, već prigoda da svaki dan učinimo posebnim. Neće se dani sami učiniti posebnima, već to činimo mi.

Život je ovaj poput doline u kojoj se nekad plače, a nekada smije. Doline u kojoj nekada ne znaš kako izgleda prijatelj, a kako neprijatelj, jer ti na kraju nekako sve na isto izađe.

Kako god bilo, nemoj danas nikoga ostaviti ravnodušnim. Ljudi su osjetljivi. I brzo zaplaču. Pokaži onu marku koju nosiš u sebi. Srce osjetljivo i suosjećajno. Oči koje vide nevolju. I donesi onu važnu odluku. Nije dovoljno danas samo preživjeti od danas do sutra. Treba ipak malo i živjeti ovaj život, zar ne?