Raspadne se tvoj život na stotine komada, a onda ga sastavljaš. Povezuješ. Lijepiš. Komad po komad.
Shvatiš da je nemoguća misija vratiti sve to na staro. Oslobodiš srce zamjeranja i traženja krivaca te kreneš naprijed.
Upravo tada uočiš dvije vrste ljudi. Onih koji će ti pomoći da sastaviš ono rasuto i onih koji će te još više pokušati razdvojiti i povrijediti. Dokrajčiti. Zaboravi na te druge i makni se od njih! To su lešinari koji se hrane na tuđoj nevolji.
Biraj one prve. Biraj one s dušom. Oni sa srcem čovjeka su bitni. Nevjerojatno, čudesan je osjećaj kada znaš da je nekome stalo do tebe.
Rasteš kad znaš da imaš nečiju podršku. Makar malu. Uho za slušanje i ruku preko ramena. Živiš ispočetka.
Tvoj život ponovno se spaja u jednu cjelinu. Stojiš tako pored svake svoje rane, gledaš ih i govoriš: „Niste me uspjele uništiti.“ Nova šansa je pred tobom. Svakog dana.



