Ima jedna stvar koja razboli čovjeka više nego sve negativne misli, loša hrana i način života. Zove se šutnja.
Šutiš na nepravdu koju su ti počinili. Šutiš na ponižavanja i na okretanja glave.
Pokušavaš i dalje biti čovjek. Šutiš na bezobrazluk. Šutiš na ludilo svijeta oko tebe.
Praviš se kao da je sve u redu. Kao da je sve onako kako treba biti.
Onda se jednog dana razboliš i pitaš se kako ti se to dogodilo.
Razboli skupljanje u sebe stvari koje su trebale biti izrečene. Razboli život u blizini ljudi koji bolje da nisu tu.
S druge strane svjestan si koliko je teško reći ono što boli. Izgovoriti. Ima jedna mudrost koja dolazi s godinama.
Sastoji se u odmicanju. Fizičkom, mentalnom i emocionalnom. Ne moraš dokazivati drugima da griješe. Neće oni to shvatiti. Moraš imati hrabrosti da se udaljiš i naučiš ljude da više ne pristaješ na sve.
