Precrtaš ili netko prekriži tebe.

Više nema povratka natrag. Nikada. Nikako, jer kad je tuga – ona prođe. Prije ili kasnije. Kad je ljutnja i ona prođe. Opet si kao onaj stari. Istina, pomalo načet.

Kad je razočaranje, to onda ostaje i ostaje. Ne prolazi. Razočaranje je zapravo ona točka s koje više nema povratka.

Brzo prepoznaš razočaranu osobu. Nema više sjaja u njenim očima. Ne priča joj se. Zoveš je, a nema volje da ti priča što joj se dogodilo. Niti u koga se razočarala. Kao da čovjek ne stari s godinama. Ostari preko noći. Ostari s razočaranjima i živi dalje. 

Zapravo više to izgleda kao neko životarenje. Teško je više upaliti bilo kakvo svjetlo nade, a trebalo bi. Jer, nema smisla ubijati se zbog nečega što je netko napravio. Zbilja, nema smisla.