S godinama ima jedna neopisiva stvar koja te vuče sve više i više. Miran život. Ostaviti se svih nepotrebnih prepucavanja, dokazivanja i odmaknuti se od sitnih ambicija drugih.
Pomalo i od svojih vlastitih. Uživati u svome miru i ne razmišljati o tome što će drugi ljudi reći niti se time opterećivati.
Ne brinuti više za ono što je bilo. Okrenuti leđa svemu što ti donosi stres i gledati svoja posla. Povući se negdje na osamu i slušati tišinu. Previjati rane koji su ti nanijeli neki ljudi.
S godinama ima jedna neopisiva stvar, više živjeti život po onom kako ti govori duša, a manje po mišljenjima drugih ljudi.
Sjećati se svih oluja koje si prošao i biti ponosan na sebe što si ih preživio. Što si ostao na nogama usprkos svemu što te rušilo.
Lijepo je to što s godinama manje gledaš na ono što će biti, a više na onaj trenutak sada. Onaj jednostavni trenutak postojanja. On je u konačnici jedino što imaš i vrijedi više od svega.
