Svi mi imamo nekoga koga više nemamo. Nekoga tko je nekoć bio naš suputnik, prijatelj, drug, a sada se preselio u neki drugi svijet.
Imaju neke nevidljive niti koje nas u nekom trenutku spoje sa tim ljudima. Pažnja. Poštovanje. Ljubav. Onda ti ljudi odu I više ih nema. Ali te niti i dalje ostanu i vuku nas k njima i njih k nama. Ali se ne vidimo. Ne čujemo. Ne dodirujemo, a znamo da su tu, jer osjećamo to duboko u sebi.
Ima neki trag koji ostane u srcu kada odu ljudi koje voliš. Trag kojeg više ništa ne može izbrisati. Shvatiš koliki si blagoslov u životu imao poznavati te osobe. Biti u njihovoj blizini. Sada su oni iza one granice, granice dvaju različitih svjetova. Možda osjećaju oni i dalje tvoju ljubav? I blizinu? Ali, ruke se ne mogu spojiti. Riječi se ne mogu čuti. Pogledi se ne mogu susresti.
Ali, srce i dalje kuca, tvoje za njih i njihovo za tebe.
Advertisements
Advertisements
Advertisements
Advertisements
