Pusti ljude neka ti pričaju iza leđa. Pusti ih neka se smiju. Neka ti govore da si ovakav ili onakav.
Shvati da postoji jedna vrsta ljudi koji samo pričaju. Koji ništa nisu učinili. Koji nikada nisu ništa učinili.
Uvijek će naći mane. Svakome. Apsolutno svakome. Onome koji pokuša i onome koji ništa ne pokuša. Shvati da ti koji ti pričaju iza leđa samo se pokušavaju zaštititi od onog susreta sa sobom. I istinom.
Nemoj se takvima zamarati. U početku je to teško, ali s vremenom postaje lakše. Kada se okreneš svom životu. Ljudima s kojima ti je lijepo, jer ima ljudi koji nikada ne bi pljunuli po drugom. Niti teškom riječju. Niti mrkim pogledom. Niti na bilo koji način. Oni znaju koliko je važna riječ i koliko čovjeku malo treba. Da ga podigneš, ali da ga srušiš. Biraj riječi. Život postaje mnogo jednostavniji.



